- Piše: Božidar Mićanović Pivljanin

Minuše ratovi, bune, osvajački pohodi na Crnu Goru. Sve vojske i osvajači polomiše zube, ostade pusta želja da se sa Orlovog krša, Žabljaka Crnojevića, zavijori polumjesec. Veliko Otomansko carstvo minu, minuše Mlečani, Rimljani, Talijani, Austrougari, Švabe.
Minuše i komunisti. Zavlada demokratija. Demokratija nametnuta od osvajača iz sjenke balkanskog i svjetskog policajca. Već skoro trideset godina „uživamo“ tu demokratiju. I kako mi se čini, i ne bunimo se puno.
Jer imamo samo jedan mali uslov. Da izbrišemo pamćenje. Da pljunemo na prošlost i da istoriju počnemo računati od prije dvadesetak godina.
Oni će nam prekrojiti istoriju, odrediti nove smjernice i saveznike i nove „tradicionalne bratske narode“. Na stranu to što su nekad baš oni htjeli postaviti svoj barjak na Orlov krš, na Čakor, na Žabljak Crnojevića. To moramo „dilit“. Međutim, u mojoj glavi je izgleda neki softver koji se ne da resetovati, valjda zato što sam dijete sa sela pa mi nije ugrađen taj savremeni čip.
Ne tako davno poletarac jedne muslimanske stranke u Crnoj Gori, izvjesni Muhović izjavi da je Njegoš genocidni pjesnik. Uz to, reče da je Crnogoraca manje nego stanovnika tuzlanskog kantona. I da mu je bliže Sarajevo od Podgorice. Upitah se šta bi se desilo da je neko od Srba izjavio da je Šerbo Rastoder, ili neko čiji su preci prešli na islam, falsifikator istorije i pisac za dnevnopolitičke interese?!
Po hitnom postupku bi bio osuđen, iako postoje valjani dokazi.
Potpomognuti odnarođenom vlašću crnogorskom, razni kvazi istoričari, političari, analitičari i besposličari udaraju u najbolnije i najsvetije. U jezik, crkvu, pismo. Te dnevne šićardžije na konto toga pokušavaju ućariti. Rudoviću zasmeta crkva na Rumiji, muslimanima krst na Sat kuli, Markoviću ono 85 odsto građana što bjehu protiv učlanjenja u NATO. Smetaju im Ostrog, Pivski manastir, Đurđevi Stupovi... Smetaju Nemanjići, Petrovići, Vučji do, Fundina, Carev laz.
Eh, da nešto istorija bi drugačija, pa da na tim bojištima protivnik bi srpska vojska kako bi se danas slavilo. Da umjesto Bušatlije, Kadri paše ili Mehmed paše ostadoše glave srpskih vojskovođa. Vajni predsjednik crnogorski usudi se da i Principa nazove teroristom.
Vjerovatno je Austrougarska bila u gostima na ovim prostorima.
Ovom sluđenom narodu svakodnevno serviraju ponešto. Najnoviji biser- bilbordi u Budvi. Sto godina od oslobođenja Budve. Na bilbordu slika srpske kraljevske vojske. „Nažalost“, oni oslobodiše Budvu.
Ne bi se dizala prašina oko toga da je na slici Handžar divizija.
I tako skoro trideset godina i ko zna još koliko. Neizvjesno je njihovo dalje bitisanje jer nikad nije na političkoj sceni bila prisutnija ona narodna krilatica:,,Ne daj bože da se Srbi slože‘‘.
U momentu kad su izvjesne šanse da se omražena, pljačkaška vlast pošalje na smetlište istorije, crnogorskoj opoziciji je važnija rasprava o tome koliko će ko dobiti mandata u Skupštini i ko će biti prvi među njima. Glas naroda se čuje svuda, osim kod njih. Sitničarenja i spletkarenja među opozicijom daju vjetar u leđa vlasti i satelitima.
Predsjednički izbori su pokazali da još nije sve izgubljeno.
Više od sto hiljada glasova Bojaniću su jak zamajac da pokrene i probudi apstinente koji godinama ne izlaze na izbore. Samo im treba jasno predočiti da zaista želite smjenu vlasti. Da ne govorite maternjim nego srpskim jezikom. Da ste čuvari prave, a ne falsifikovane istorije. Da u Crnoj Gori ima mjesta za suživot svih.
U današnjoj Crnoj Gori jedino nema mjesta za one sa prefiksom,,srpski‘‘.